Od antičkih vremena pa sve do današnjih dana, filozofija i likovne umjetnosti nerijetko su u dodiru. Preciznije rečeno, fenomeni likovnosti kao i umjetnosti općenito bivali su predmetom filozofije odnosno filozofiranja. Međutim, tijekom druge polovice 20. i na samome početku 21. stoljeća, odnos filozofije i likovnih umjetnosti postaje znatno složeniji. Čak bi se moglo govoriti i o svojevrsnoj komplementarnosti. Pojava novih likovnih medija i izričaja poput konceptualne umjetnosti, instalacija, ambijenata, videa ili performansa, naime, znatno je proširila i obogatila mogućnosti autorskog odašiljanja poruka, a samim time i redefinirala ulogu umjetnika u društvu. Ne zadržavajući se više isključivo u okvirima tradicionalne formalno-sadržajne problematike, suvremeni umjetnici svojim stvaralaštvom uvelike zadiru i u filozofske diskurse. Takva stremljenja sažeta su u često prisutnoj maksimi /dvojbi današnjih umjetnika: „Etika ili estetika?”. Dakako, spomenute promjene utjecale su i na percipiranje klasičnih likovnih disciplina; slikarstvo i skulptura također nadograđuju svoja ishodišta posve novim promišljanjima.
Zagrebački umjetnik Davor Preis na nedvosmislen način problematizira suvremeni odnos između filozofije i likovnosti. Zapravo, on ga komentira kroz svojevrsni oblik likovne naracije. Zanimljivo je da to čini u vidu simulacije. Naime, prije nepune dvije godine Preis je u Galeriji Matice hrvatske izložio instalaciju pod nazivom „Landscapers”. U toj instalaciji referirao se na postignuća velikih filozofa i znanstvenika iz prošlosti. Razbijena kugla na površini i kugla na deformiranoj površini svojevrsni su hommage Newtonovom zakonu gravitacije, konkavno i konveksno raspoređeni pravokutni trokuti aludiraju na Pitagorin teorem, a kuglice što plutaju u vodi raspoređenoj u devet staklenih posuda jasno ukazuju na Arhimedov zakon. Isto tako, Preis se u instalaciji „Landscapers” osvrnuo i na postulate linearne perspektive, koju u najvećoj mjeri dugujemo Brunelleschiju. Naime, pet fotografija mjesečevih mijena (1) različitih su veličina, ali njihov postav proračunat je na način da one promatrane iz jedne točke izgledaju kao jednako velike i postavljene jedna do druge. Dakako, promjenom položaja promatrača čitava struktura instalacije optički se mijenja, a linearna perspektiva poprima „manirističke” konotacije.
Perspektivu naglašava i odabir svjetla. Tako je žuta rasvjeta upotrijebljena za najbliži dio instalacije, zelena za središnji, a plava za najudaljeniji. Razlog odabiru upravo ovih boja nije teško spoznati: žuta je topla boja koja stvara privid približavanja promatraču, zelena je neutralna, a plava svojom hladnoćom djeluje kao da se udaljava I sugerira dubinu. Valja naglasiti, dakle, izrazito važnu ulogu trodimenzionalnog prostora u instalaciji „Landscapers”. U recentnom Preisovom radu nazvanom „Think about...” ranije realizirana instalacija „Landscapers” predstavljana je dvodimenzionalno, u mediju fotografije prezentirane na šest displeja. Pri doživljaju ovog rada promatračevo kretanje više nije bitno. Kretao se, naime, fotograf, a snimljene sekvence samo simuliraju promatračevo kretanje kroz prostor u kojem je ranije realizirana izložba. Dvodimenzionalna partikularnost, dakle, zamijenila je trodimenzionalnu jedinstvenost, a kretanje promatrača simulirano je kretanjem fotografa unutar umjetničkog djela samoga.
Vanja Babić
