LANDSCAPERS on Vimeo
Suvremena umjetnost iz dana u dan širi prostore svoga djelovanja. Služeći se mnogim oblicima modernog življenja ali i neograničeno, slobodno i ponekad čak i proizvoljno ili slučajno rabeći naslijeđe proteklih razdoblja, danas artisti stvaraju „umjetnine“ koje radikalno odudaraju od nekadašnjeg značenja te riječi. Osobito se to često događa u segmentu likovnih umjetnosti koje se terminološki obilježavaju kao INSTALACIJE, gdje djela nerijetko nastaju kao prostorne i vizualne interpretacije povijesnih podataka, znanstvenih teorija ili literarnih zabilježaka koji izvore nalaze u mitu, fikcijski ili realnim događajima. Takve instalacije često nalikuju bizarnim kabinetskim ambijentima u kojima je teško naći granicu između racionalnosti proračuna i neobjašnjivosti ili intuitivnosti umjetničkoga nadahnuća.
Nova izložba Galerije Matice Hrvatske, projekt Landscapers koji je zamislio Dawor Preis i realizirao ga u suradnji s K D Sudecom i uz glazbu Obscure Eucalyptusa, upravo je primjer takvog cjelovitog prostornog dijelu u kojem likovna dimenzija skladno izranja iz svoje gotovo znanstvene baze. Na temelju značajnih otkrića Pitagore, Arhimeda i Newtona, Preis gradi složenu vizualnu konstrukciju unutar koje se svaki element podređuje cjelovitom iščitavanju.
Fotografijama pomrčine mjeseca, kojima se referira na Einsteinove teorije, K D Sudec je pak cjelini dao konačno prostorno zaokruženje, stvarajući perspektivnu pozadinu u koju se, gledani iz idealnog očišta, skladno uklapaju u prostoru postavljeni elementi. Kombinirajući pet „stolova“, koji onim što je na njima (kugle, trokuti, posude sa vodom) asociraju na neke od zakona, poučaka ili teorija iz opusa navedenih matematičara, fizičara i filozofa i fotografije, Preis i Sudac oblikuju prostor kojim se može prolaziti i pri tome parcijalno sagledavati dijelove različito osvijetljene trijade, ali ga se može jednako očitavati i s pozicije sveobuhvatnog pogleda. Gledano iz te točke segmenti se uklapaju u dvodimenzionalnu sliku-poliptih koji spaja znanstvene dosege vremenski odvojenih epoha, slaveći u formi svete slike, ne domete religije nego njezinog razumskog oponenta - znanosti. Tako se cjelina u konačnici, spojem fotografija, glazbe i stolova sa svojim sadržajima, iščitava kao ujednačavajuća, filmična proizvoljna, a opet proračunata i precizno izmjerena sublimacija različitih medija, vremena, likova, prostora, ideja i efekata, koja se svakim odmakom od idealnog mjesta promatranja dekonstruira i dovodi u pitanje.
Upravo taj spoj promjenjivosti i fiksiranosti, plošnosti i prostornosti, fragmentiranosti i cjelovitosti, proračuna i imaginacije, daje zadanoj cjelini ludistički štih koji ju iz dimenzije znanstveno-filozofske utemeljenosti izdiže na razinu umjetničke višeznačnosti koja izmiče definitivnom rješenju. Upravo i zainteresiran više za propitivanje nego za rješavanje i odgovaranje, Dawor Preis zajedno sa K D Sudecom i novom izložbom osvaja jednu stepenicu umjetničkog istraživanja više. Predstavljajući svoj dosad najsloženiji galerijski projekt, autor stvara i osnovu za buduća, vjerojatno još složenija (virtualna?) likovna istraživanja, na koja, obzirom na njegovu znatiželju i produktivnost, vjerojatno nećemo dugo čekati.
Saša Pavković