Posljednji ciklus Orbits rezultat je fascinacije Einsteinovom teorijom relativnosti koja bez obzira na stalne pokušaje pobijanja dijela znanstvenih pretpostavki čiji je temelj, opstaje i evoluira uslijed suvremenih znanstvenih metoda uglavnom proizašlih iz novih tehnologija.
„Preciznost apsida - U općoj relativnosti, apside bilo koje orbite (točka najbližeg pristupa tijela koje kruži centru mase sustava) će se kretati – orbita nije elipsa, ali slično elipsi koja rotira o njenom fokusu, rezultirajući krivuljom u obliku rozete (vidi sliku iznad). Einstein je prvi derivirao ovaj rezultat upotrebom približne metrike predstavljajući Newtonovu granicu, te tretirajući tijelo koje kruži kao testnu česticu. Za njega, činjenica da njegova teorija pruža direktno objašnjenje nepravilnog pomaka perihela planete Merkura, što je ranije otkrio Urbain Le Verrier 1859. godine, bila je važan dokaz da je posljednji identificirao pravilni oblik jednadžbe gravitacijskog polja.
Efekt se isto tako može derivirati upotrebom ili egzaktne Schwarzschild metrike (opisujući prostor/vrijeme oko sferične mase) ili znatno više opći post-Newton-ov formalizam. To je uslijed utjecaja gravitacije na geometriju prostora i doprinos samo-energije na gravitaciju tijela (kodirano u nelinearnosti Einstein-ove jednadžbe). Relativistička preciznost promatrana je za sve planete koje omogućavaju točna mjerenja preciznosti (Merkur, Venera i Zemlja), isto kao u sustavima binarnih pulsirajućih zvijezda gdje je veća za pet redova veličine."
Manje idealna od kružnice, elipsa svojim gibanjem po istoj uz uvjet da je jedan fokus u središtu tog kružnog gibanja čini rozetu.
Ovaj složeni lik putanja je svih planeta oko njihovih sunca, osim u slučaju ako njihova orbita nije pravilna kružnica što je rjeđi slučaj. U našem Sunčevom sustavu niti jedna putanja nije kružnica.
Rozeta je često korištena u arhitekturi već u Srednjem vijeku, a naročito u doba Renesanse, bez spoznaje o njenom planetarnom značaju, već vjerojatno radi njene interesantne strukture i mogućnosti varijacija.
Tu se pronalazi i druga fascinacija. Upravo iz mogućnosti varijacija oblika pri postavljanju odnosa kreiranjem elipse i njenog kretanja, proizlazi neograničen broj umjetničkih kreacija. Ako se dodatno zaigra promjenom gledišta, perspektivom i svjetlom/sjenom, bez potrebe korištenja boja, moguće je trodimenzionalno oblikovati prostor dvodimenzionalnim prikazima.
Daworp Earthman
____
Koliko god bili napredni i inovativni u vlastitim traganjima za drugačijim likovnim izričajem, malo se umjetnika još uvijek usuđuje udaljiti od čvrste podloge planete Zemlje i otisnuti u prostranstva Svemira. Recentne neokonceptualne prakse, land-art, site-specific art ili čak spatiai-art ne odvajaju se od ovozemaljskih asocijacija, i tek se u području fotografije i računalne grafike mogu pratiti motivi radova vezani za druge planete Sunčevog sustava ili čak udaljenija sazviježđa.
Radovi Daworpa Earthmana u zadnjih se desetak godina blisko bave približavanjem izvanzemaljskog očišta, senzibiliziranjem promatrača za jednu drugačiju optiku, koja u svojoj vizualnoj čistoći uspostavlja sasvim nove vizualno-estetske standarde. Tako se i novi ciklus radova Orbite inspirira stvarnim elipsoidnim putanjama svih planeta unutar Sunčeva sustava oko Sunca, jer u našem Sunčevom sustavu niti jedna putanja bilo koje planete nije pravilna kružnica, a postupnim gibanjem, odnosno, kruženjem oko jednog fokusa gravitacije (Sunca) planet ne stvara pravilnu elipsu, već oblike rozete. Za Daworpa Earthmana iz toga proizlaze brojne mogućnosti varijacija i serijskog principa rada koji je već standardna praksa u suvremenoj umjetnosti, ali se, u slučaju ovog umjetnika, bazira na stvarnim i dokumentiranim astronomskim i fizikalnim činjenicama.
Pred nama je svijet čistih crno-bijelih oblika koji na prvi pogled više podsjećaju na grafičke matrice i računalnu grafiku, nego na dvodimenzionalni prijenos stvarnih zakonitosti putanje planeta, ali nas kroz eleganciju i čistu Ijepotu vizualnog prikaza jednako prenose u kontemplativnost srednjovjekovnih rozeta ili u zamršene fraktalne oblike suvremene arhitekture. Potpuno očišćene od uvjetovanosti stila i (na prvi pogled) autorskog rukopisa, Orbite Daworpa Earthmana uspostavljaju novu kvalitetu vizualne čistoće i emotivno-mentalne higijene, u intrigantnom eksperimentu unošenja reda u kaos svakodnevnih (medijskih) slika.
Iva Köerbler
